Zašto se povrće konzervira?
Povrće se konzervira još od davnina, iako ne u ovako sofisticiranom obliku kao danas. Cilj konzerviranja je produljiti trajnost namirnice odnosno sačuvati njenu izvornu kvalitetu, u ovom slučaju povrća, kako bi ono bilo dostupno tijekom cijele godine, a ne samo u vrijeme zrenja.
Povrće je neophodan izvor brojnih nutrijenata koji nam omogućavaju zdrav život, no nažalost, povrće ima kratki rok trajanja od trenutka kada postane dostupno za konzumaciju. Njegovim konzerviranjem osigurali smo vam izvor zdravlja i uravnotežene prehrane, bilo da ga jedete samo ili koristite kao dodatak u kuhinji.
Kako se povrće konzervira?
Proces konzerviranja namirnica u obliku sličnom danas datira iz 18. stoljeća. Francuz Nicholas Appert je za potrebe Napoleonove vojske postavio temelje konzerviranja shvativši da se hrana ne kvari ukoliko se dovoljno zagrije, a zatim čuva u spremnicima u koje je onemogućen ulazak zraka.
Danas se konzervirano povrće proizvodi pasterizacijom u hermetički zatvorenoj ambalaži, a dobiven proizvod se čuva u slanoj ili kiseloj tekućini. Prednost takvog postupka je što ne zahtijeva kemijske konzervanse već kao konzervansi na prirodan način djeluju sol odnosno ocat. Osim što pridonose jedinstvenom okusu konzerviranog povrća, sol i ocat imaju važnu ulogu u zaustavljanju neželjene aktivnosti mikroorganizama. Temeljni prinicipi djelovanja soli i octa se donekle razlikuju, no krajni učinak očuvanja trajnosti proizvoda je isti. Kuhinjska sol dodana u dovoljnoj količini, naime, izaziva dehidraciju stanica mikroorganizama i time onemogućuje njihovu daljnu aktivnost.
Dodatno, klorid se kao sastavni dio soli upliće u metabolizam mikroorganizama i inhibira aktivnost njihovih enzima. S druge strane, ocat točnije octena kiselina zakiseljava sredinu u kojoj se nalaze mikroorganizmi stvarajući nepovoljne uvjete za njihovu aktivnost. Danas se u praksi konzerviranja povrća najčešće primjenjuje kombinacija kuhinjske soli i octa koji zajedničkim snagama osiguravaju kvalitetan proizvod postojane trajnosti i dobrih organoleptičkih svojstava.
Gubi li povrće konzerviranjem nutritivne vrijednosti?
Povrće je neophodno za našu uravnoteženu prehranu. U društvu je uvriježeno mišljenje da je svježe povrće nutritivno vrijednije od procesiranog ali rezultati brojnih istraživanja pokazuju da to ne mora biti slučaj. Istina je da u prvom koraku zbog izlaganja povrća visokim temperaturama dolazi do gubitka vitamina osjetljivih na toplinu, posebice vitamina C i B2, no gubitak ostalih esencijalnih nutrijenata je zanemariv. A budući da je povrće podvrgnuto procesu pasterizacije mikronutrijenti i prehrambena vlakna ostaju stabilna tijekom nekoliko godina čuvanja proizvoda.
Koje su prednosti konzerviranog povrća?
Povrće je neophodno za uravnoteženu prehranu ljudi. Nažalost, većina ljudi nije u mogućnosti uzgajati vlastitu hranu niti je svo povrće dostupno tijekom cijele godine ili u svim dijelovima svijeta. Povrće također ima kratki rok trajanja od samo nekoliko dana kada je najbolje za pripremu i jelo. Konzerviranje omogućuje da u povrću uživamo tijekom cijele godine.
Kako da čuvam konzervirano povrće?
Ukoliko nećete odmah otvarati ambalažu u kojoj je povrće, čuvajte ga na suhom, tamnom i hladnom mjestu. U trenutku otvaranja, kako biste najbolje očuvali proizvod, spremite ga u hladnjak. Rok trajanja hrane otisnut je na ambalaži.
