Malo je stvari koje dijelimo s našim bakama i mamama. Svijet se promijenio. Ne uče samo bake djecu, danas i djeca uče bake. No kad se ide u trgovinu, svi znaju što će kupiti jer neke stvari nikad ne gube na kvaliteti. Baš poput Zvijezdinih proizvoda.
Prije 100 godina, točnije u rujnu 1916. godine osnovala se tvrtka Zvijezda, tada se zvala Prva hrvatska tvornica ulja. Bilo je to taman oko vremena kada se baka rodila. Već godinu iza započela je prva proizvodnja ulja. Takozvana „prakap” današnjeg , svima znanog, Zvijezda ulja. Tada još nije bilo sedam različitih vrsta ulja koje ja koristim: Suncokretovo ulje, Ekstra djevičansko maslinovo ulje, Maslinovo ulje, Bučino ulje, Biljno ulje, Mediteran ulje te Omegol ulje. Moram imati baš sve.
Kada je baka odrasla, tamo 1956. godine, Zvijezda je počela proizvoditi margarin. Baka je s njim radila kolače, još prije nego je Zvijezda napravila raznolik asortiman raznih margarina. Kreme s margarinom su glatke i voluminozne, bez grudica, baš kako djeca vole, a biskviti i prhka tijesta postala su s margarinom rahla i prozračna. Naravno da ih obožava od prvog kolača! Mama je tada bila mala, ona je svako jutro smazala krišku s tim margarinom, ali nije još bio onako maziv kao moj.
Ja sam se rodila kasnije, baš da me za doručak dočeka Margo kojeg je Zvijezda počela proizvoditi 1981. godine. Lakše se maže. I smaže. To smo jeli prije odlaska u vrtić ili školu, nekad bi poviše toga stavili i pekmez, ovisno kako je tko volio. Sjećate li se toga?
Danas Marga imate svakakvih, svi ga i dalje vole. I moja djeca ga jedu, lijepo mi je što imamo zajednička iskustva iz djetinjstva. Nekako mislim da tradicija neće tu stati, sigurna sam dapače da ću i svojim unucima mazati isto na kruh.
A moj ujak, on i majoneza rodili su se iste godine, tamo 1959. godine. Kod njega sve u životu klizi glatko, kao da je podmazan. On i danas najviše voli majonezu u tubi, jer je takva bila prva. Majoneza u foliji počela se proizvoditi tek kad je on imao 6 godina i iako je bila jednako fina, u trgovini je uvijek posezao za tubom. Danas, doduše, poseže i za onom majonezom u staklenci od kile. A i za kečapom. No nećemo sada o tome.
Što je sa mnom? Ja volim sve. Samo da je Zvijezdino. Dobar ukus za okus naslijedila sam od mame i bake. Dok dijelimo recepte i međusobno učimo jedna od druge, uživamo što imamo još nešto zajedničko svih ovih godina dok kuhamo i što nas okusom podsjeća na domaće, na miris kuće. Nema ljepšeg od mirisa tradicije.
